Ceznem da ti kazem najdublje rijeci koje ti imam reci
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam svoj bol, strahujuci sta bi mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocjenije rijeci sto imam za te;
ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje srce rijecima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci sta bi mogla ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosno dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strijele iz tvojih ociju cine da je moj bol vjecito svjez.
R. Tagore
Nema komentara:
Objavi komentar